Na prijedlog ambasadora Republike Slovenije u Bosni i Hercegovini Damijana Sedara, 26. i 27. marta 2025. godine organizovano je putovanje u Sloveniju za učenike dodatne nastave slovenačkog jezika, s akcentom na gledanje kvalifikacijskih skokova u Planici.
Tako su se bosanskohercegovački učenici pridružili brojnoj drugoj djeci iz Slovenije i inostranstva, koja sada već tradicionalno učestvuju četvrtkom na kvalifikacijama za trodnevna finalna takmičenja sezone skijaških skokova u Planici. Putovanje je prvenstveno zamišljeno kao nagrada za marljivo pohađanje nastave i učenje slovenačkog, kao i motivacija i iskustvo uživo jednog od najvećih slovenskih sportskih događaja u Sloveniji. Ambasada, u saradnji sa Kancelarijom za Slovence po svijetu, Osiguranjem Triglav d.o.o. te ostalim sponzorima pokrili su troškove prevoza, smeštaja i većine obroka.
Krenuli smo u srijedu, 26. marta 2025. Autobus je krenuo iz Sarajeva u 5 sati ujutro, gdje je pokupio prvu grupu djece i pratilaca. Na putu su im se pridružili učenici i pratioci iz Kaknja i Tuzle. U Laktašima je autobus bio popunjen učenicima i pratiocima iz Prijedora, Slatine i Banjaluke. Cijela ekipa prešla je granični prijelaz Gradiška u Hrvatsku i Sloveniju, koja nas je dočekala po oblačnom ali i dalje suhom vremenu, što smo najviše željeli.
Uz manja zaustavljanja, u kasnim poslijepodnevnim satima stigli smo na naše prvo odredište u Bohinju, gdje smo se udobno smjestili u hostel ispod Vogela. Do večere smo odvojili vrijeme za šetnju uz jezero kroz predivnu prirodu koja se budi iz zimskog sna, koja zbog hladnije alpske klime zaostaje u vegetaciji. Potom smo, već prilično gladni, započeli obilnu, ukusnu večeru, nakon koje smo krenuli u svoje sobe. Mi odrasli smo budno pazili na djecu, ali djeca su svim svojim djetinjastim trikovima pokušavala prevariti odrasle i odlagati odlazak na spavanje do kasno u noć.
Koliko god se ko naspavao, morali smo ustati nešto poslije šest ujutro, spakovati stvari i doručkovati. Obilan doručak na bazi švedskog stola napunio nas je energijom za dug i naporan dan koji je pred nama. Krenuli smo prema Planici i usput se divili slovenačkim planinama čiji su vrhovi još uvijek pod snijegom. Pratioci iz Prijedora Alenka i Petar proveli su vrijeme uz oduševljeno pjevanje slovenačkih pjesama.
Planica nas je čekala u gužvi, sa nekoliko hiljada mladih ljudi, opremljenih navijačkim potrepštinama, i nepregledno mnoštvo autobusa registarskih oznaka iz raznih krajeva iz Slovenije i inostranstva. Razvili smo i slovenačke zastave, zalijepili navijačke naljepnice na lica i ruke i krenuli prema mjestu, gdje smo se pomiješali sa ogromnom gomilom euforičnih pogleda, zagledanih u giganta Planicu, na kojoj će skakači iz brojnih zemalja pokušati da se kvalifikuju za takmičarski dio naredna tri dana. U pozadini je svirala Avsenikova pesma Planica, koja je decenijama bila nezvanična himna skokova na Planici.
Kvalifikacije su počele. Glasni navijači bodrili su svakog skakača, a posebno slovenačke orlove, kako ih sada zovemo. Vjetar je pomalo zadirkivao, pa nismo vidjeli neke ekstremne dužine, ali smo ipak uživali u nevjerovatnoj hrabrosti svih ovih momaka, koji se bez padobrana i mogućih krila spuštaju niz padinu i lete u daljinu. U međuvremenu smo, naravno, ponijeli užinu koja je bila uključena u besplatnu kartu, uživali u krofnama, pili čaj ili jogurt, fotografisali se i tako je polako prolazilo vrijeme posvećeno Planici.
Budući da je Planica poznata i po izuzetnoj logističkoj organizaciji, napustili smo Planicu puni pozitivnih utisaka, bez saobraćajnih gužvi, i uputili se prema Bledu, gdje nas je u ugodnom restoranu dočekao gradonačelnik Bleda Anton Mežan, koji nam je, zahvaljujući ambasadoru Damijanu Sedaru, bio domaćin.
Ručak je opet bio obilan i ukusan, a za desert smo imali čuvenu bledsku krempitu, koju smo ponijeli kući uprkos njenom primamljivom izgledu, jer su nam tog dana oči bile gladnije od želuca, pa smo već siti sjeli na ručak, nakon čega nas je gradonačelnik Tone, koji je prije stupanja na dužnost bio profesionalni mađioničar, pozvao u svoju kancelariju, odakle je, kako tvrdi a što se i pokazalo tačnim, najljepši pogled: ostrvo usred jezera sa crkvom, a iznad jezera stijena na kojoj caruje dvorac iz bajke. Svi smo imali želju da se fotografišemo sa gradonačelnikom i prelijepom pozadinom, a ljubazni gradonačelnik nam je rado ispunio želju. Zahvalili smo im se na velikom gostoprimstvu, a gradonačelnik nam je ponudio da nas jednom posjeti u ulozi mađioničara u Bosni i Hercegovini. Potom smo prošetali još malo uz jezero, fotografisali se u srcu Bleda i polako napustili bisere Gorenjske. Krenuli smo na dugo putovanje nazad kući. Na izlasku iz Slovenije, obilne kiše počele su da nas prate na putu, vraćajući nas u surovu realnost nepredvidive prirode, koja nije samo lijepa, već s vremena na vrijeme zna da pokaže i svoju superiornost nad ljudima...
Dok ovo pišem, već se zna ishod planičkih takmičenja na kojima je Planica ponovo postala kraljica letenja. Domen Prevc postavio je novi svjetski rekord sa 254,5 m, a u finalnoj nedjeljnoj trci pobijedio je Anže Lanišek. Naravno, ovi rezultati su samo šlag na torti, jer su slovenački momci blistali tokom cijele sezone 2024/25, a da ne govorimo o heroini skakača Niki Prevc, sestri slavne braće Prevc, koja je ovogodišnja dobitnica Kristalnog globusa u ukupnom rezultatu sezone skijaških skokova 2024/25. Čestitamo odličnim Slovencima, svjetskim velesilama u skijaškim skokovima.
Još jednom se iskreno zahvaljujem ambasadoru Sedaru i svim sponzorima na ovom nezaboravnom putovanju u Sloveniju, tokom kojeg smo doživjeli mnogo lijepih stvari. Stoga se nadamo da ćemo i u budućnosti moći ponovo doživjeti ovo neprocjenjivo iskustvo Planice.
Metoda Perger, učiteljica dodatne nastave slovenačkog jezika
