Gregorjevo je praznik koji se slavi 12. marta, na praznik Svetog Grgura, Pape i učitelja Crkve.
Običaj vuče korijene iz prethrišćanskog doba, ali ljudi su vjerovali da on predstavlja dolazak proljeća, jer se po starom kalendaru slavio na prvi dan proljeća, kada svijetli dio dana postaje duži. Tada su obućari, kovači i drugi zanatlije, posebno u mjestima u Gorenjskoj, prestali da rade pod vještačkim svjetlom, pa su u rijeke spuštali drvene daske na kojima su palili smolu, što je simbolično značilo da se od vještačkog svjetla, pod kojim su morali raditi cijelu zimu, opraštaju i da počinje rad pod prirodnim svjetlom.
Prema narodnoj tradiciji, na ovaj dan se 'ptice vjenčavaju', pa se praznik vezuje i za zaljubljene. U Beloj Krajini su poznavali takozvani cvrkut ptica, pa su djeca vjerovala da se ptice ne samo vjenčavaju, već da ostatke svadbenog slavlja ostavljaju u žbunju i pored drveća, pa su roditelji počeli da postavljaju razne poslastice u prirodi, koje su djeca tražila, misleći da je to ostalo od svadbe ptica. Nekada se verovalo da na ovaj dan devojke treba da gledaju u nebo, jer je prva ptica koju je devojka ugledala tog dana najavljivala kakvog će muža dobiti. Za Gregorjevo su karakteristični i neki drugi običaji. U Prekmurju i Porabju djeca su pjevala koledske pjesme, odnosno išla od kuće do kuće i tražila darove. Ove koledske povorke nastale su po uzoru na Mađare i ponegdje su se sačuvale do posljednje četvrtine prošlog stoljeća.
U novije vrijeme Gregorjevo postaje sve popularnija turistička atrakcija, ali i dalje uglavnom u Gorenjskoj, na mjestima uz rijeke. Slovenski učitelji su ovaj običaj prenijeli u inostranstvo, gdje žive Slovenci ili potomci Slovenaca, pa čamce, zvane gregorčki, porinu i djeca koja pohađaju dodatnu nastavu slovenačkog jezika u raznim zemljama svijeta.
Zato su se u nedjelju, 23. marta 2025. godine, u 17.30 sati, uz rijeku Vrbas okupili pojedini članovi Udruženja Triglav, stariji polaznici dodatne nastave slovenačkog jezika, a posebno mlađi učenici, čiji je zadatak bio da naprave čamce - gregorčke - kod kuće od ekološki prihvatljivih materijala. Učenici su ponijeli maštovite čamce, rađene punom maštom i dječjom kreativnošću, opremljene lampicama. Kada je sunce počelo da zalazi, upalili smo svjetla, svako dijete je podiglo svoj gregorček i ponosno ga predalo predsjedniku Udruženja Mladenu Luniću, koji je, opremljen visokim gumenim čizmama, nosio svaki čamac sa upaljenim svjetlom na sred rijeke Vrbas i pustuio ga niz vodu. Okupili smo se da svjedočimo prekrasnom prizoru šarenih čamaca koje rijeka prenosi naprijed-natrag...
Simpatičan običaj zavladao je i u ovim mjestima gdje žive Slovenci i njihovi potomci, pa se već radujemo sljedećem proljeću, kada ćemo ponovo napraviti i puštati gregorčke niz rijeku Vrbas, pozivajući na proljeće, koje je posebno lijepo u Banjaluci.
Metoda Perger
