19 - 23. jula 2022.
Novi Sad Srbija
Sa radošću smo dočekali vijest da ćemo u julu učestvovati na Festivalu Raspevani mostovi i to još u Srbiji, u Novom Sadu koji je ove godine evropska prestonica kulture.
Kakva čast i sreća. Nismo gubili vrijeme i odmah smo isplanirali godišnje odmore da se uklopi u termin festivala. Nestrpljivo smo iščekivali dan polaska, jer smo znali da je to nešto novo, uzbudljivo, što još nismo doživjeli. Radovali smo se susretu sa drugim horovima i zajedničkoj pjesmi, razgledanju Novog Sada, pivu u Lazinom Salašu, susretu sa rodbinom...
Kada je konačno došao dan polaska, naše uzbuđenje i želju za putovanjem nije pomutila ni činjenica da muški dio hora ne može da ide. Vanji našoj dirigentici nije nimalo bilo lako da obuzda 21 “nestašnu, radoznalu, raspjevanu ovčicu”. Put je prošao po planu. Prilično umorni, (ipak smo mi hor 50+) stigli smo na bajkoviti koncert grupe Apolo 5 u Sinagogi. Čarobni zvuci njihove pjesme su učinili da naš umor potpuno nestane i da nas preplavi osjećaj sreće. Zaspali smo poslije ponoći.
Ujutro smo u muzičkoj školi “Isidor Bajić” upoznali ljubazne domaćine, koji su nam dali akreditacije i uputili nas na radionicu A1 sa tamburašima. Dočekao nas je dirigent iz Sombora Milan Radišić. Uslijedilo je kratko upoznavanje i razigrani horovođa, mladi Somborac započeo je probu tako što smo jedni druge ukrug kratko masirali, uz puno smijeha i šaljivih komentara. A zatim je uslijedilo upjevavanje. Svima nam je godila masaža pa smo predložili Vanji da i mi uvedemo masaže na naše probe. Na našoj radionici su bili pjevači iz Plovdiva iz Bugarske, pjevačica iz Ljubljane, pjevači iz Poljske i nekoliko pjevača iz Novog Sada. Lijepo društvance se savršeno popunilo kad nam se je, kao pjevačica pridružila i naša dirigentica Vanja. Tako da smo sa njom pjevali zajedno kao nekad kad je došla da pjeva u slovenački hor.
Dva dana smo imali radionicu i drugi dan popodne smo imali nastup u impozantnom zdanju novosadske Sinagoge. Zahvaljujući nevjerovatnoj energiji i umijeću našeg dirigenta, koji nam je, na samo njemu znani način, ulio samopouzdanje, uspjeli smo otjerati tremu i relaksirani uživali pjevajući u veličanstvenom ambijentu Sinagoge. Imali smo i podršku publike koja nije štedjela dlanove. Atmosfera je bila odlična, a mi smo bili presretni i ponosni što se sve tako odigralo. Zaista je teško riječima iskazati taj poseban osjećaj kad puno ljudi opušteno pjeva “Veselo je od pjesme i vina, radosna je naša Vojvodina“ a to zvuči fantastično.
Mislim da ćemo ovaj festival još dugo pamtiti po sjajnoj energiji dirigenata, pjevača, i publike. Ma, u ostalom, sve je bilo savršeno.
Ljiljana Memon
