Naša planinarska sekcija „Runolist“ je u periodu 07-09.08.2026. godine planinarila u Primorskoj i upoznala ljepote i tog dijela Slovenije, konkretno Nanos i Snežnik, a na ideju sadašnjeg konzula Zvone Žigona i njegove nasljednice Elizabete Kirn Kavčič.
Ekipa je bila brojnija ove godine, krenulo je nas 11. Gledamo prognozu i za Snežnik najavljuju 18 stepeni, što je idealno. Naš prvi cilj je dom na Sviščakima. Bez problema stižemo pred dom koji je smješten u dolini, okružen planinskim vikendicama bogatih Koprana. Smjestili smo se u sobe, koje su bile uredne i čiste. Dom je imao pitku vodu, WiFi i nudio bogati izbor hrane. Malo smo se odmorili, stavili u ranac vodu i nešto da imamo usput i krenuli smo na Snežnik. Naš cilj je bio Snežnik ili Veliki Snežnik s nadmorskom visinom 1796 metara koji je najviši vrh Notranjske. Izdiže se iznad prostranih šuma na južnom rubu Slovenije, to je ujedno i najviši izvanalpski vrh koji predstavlja granicu između Jadranskog mora i kontinenta, zato je cijelo područje kako i samo ime govori, bogato snijegom koji se zadržava sve do maja. Na putokazu je pisalo 2 sata do vrha, ali mi nismo žurili, često smo odmarali. Završni uspon je bio najteži, ali smo uspjeli. Iako nije alpski vrh, može se uspoređivati s najvišim alpskim vrhovima kada su u pitanju panoramski vidici kad je lijep i sunčan dan. Mi smo imali sreću i čim smo došli do doma pred nama je pukao pogled na Mali Snežnik, na jednoj strani se vidio Kvarnerski zaliv. Iznad doma smo našli puno prelijepih runolista, koje smo slikali. Krećemo niz brdo i povratak je brži. U daljini smo vidjeli da pada kiša, ali nas je samo malo poškropila kad smo bili blizu doma na Sviščakima.
Naredno jutro smo krenuli u Ilirsku Bistricu, dan opet divan, sunčan, ne pretopao, dolina se presijava na suncu. Snežnik ostaje za nama, a mi hrlimo ka Nanosu. Vrijeme opet idealno za uspon, malo oblačno ide nam na ruku. Put je kamenit, vodi kroz šumu, dosta naporan, a ruksak težak. Kad smo došli na odredište, konstatovali smo da nam je trebalo tri sata da se popnemo. Smjestili smo se u Dom „Vojkova koča“ skoro renoviran, bez ikakve zamjerke. Dom ima vodu, WiFi, sobe čiste, hrana odlična.
Sutradan smo imali dogovoren obilazak Podnanosa jer je jedna naša članica porijeklom iz tog kraja. Vodič nas je odveo na trg gdje su biste njihovih poznatih sugrađana a najpoznatiji je Stanko Premrl koji je komponovao himnu Slovenije „Zdravljica“ na tekst Franceta Prešerna. Išli smo da posjetimo muzej „Zdravljica“ i staru crkvu. Ulice uske, kamenite kao da smo na moru. Ovo je poznati vinarski kraj, a sada sve više i turistički kraj. Otišli smo i do Vipave, gdje smo prošetali trgom, otišli do izvora Vipave, kojih ima 7 i posjetili jedan vinski podrum koji ima veliki broj vina od različitih proizvođača.
Zadovoljni, puni lijepih utisaka odmah smo se počeli dogovarati gdje bi mogli ići iduće godine na planinarenje u neki novi kraj Slovenije u novu avanturu. Svi smo se složili da je u Primorskoj bilo savršeno.
Ljiljana Memon
