Dana 14.07.2022. godine bio je tužan dan za Slovence u Banjaluci, tužan dan za Banjaluku. Na posljednje putovanje ispratili smo našu dragu Mariju.
Toga dana, u 11 časova održana je komemoracija u prostorijama Udruženja Triglav na kojoj su, između ostalih, prisustvovali ambasador Republike Slovenije u BiH, Nj. E. Damijan Sedar, njegov zamjenik g. Zvone Žigon, predstavnica Društva za razvoj dobrovoljnog rada gđa Branka Bukovec, predstavnica JSKD gđa Klavdija Kotar, prijatelji i članovi Udruženja. Prisutni su imali priliku upisati se u knjigu žalosti koja će biti postavljena u prostorijama Udruženja u periodu od 18.07-22.07.2022. godine.
U 13 časova je obavljena sahrana na kojoj je uz porodicu bio veliki broj prijatelja i poštovalaca njenog rada. Govor ispred Udruženja Triglav je održao Mladen Lunić, nakon kojeg je emotivan i prijateljski govor održao i ambasador Sedar. Mješoviti hor Davorin Jenko otpjevao je slovenačku pjesmu „Lipa zelenela je“ i na kraju je član Slovenskog udruženja građana „Jožef Špringer“ Kakanj izveo pjesmu „Tišina“ na trubi.
Marijina životna misija bila je rad u Udruženju Slovenaca Republike Srpske Triglav iz Banjaluke, sa kojim je bila i sudbinski povezana, jer se datum zvaničnog registrovanja Udruženja poklopio sa datumom njenog rođenja - 6. februar. Marija je punih 20 godina vodila Udruženje Slovenaca Triglav i napravila nevjerovatan podvig, da u 21. vijeku, u dobu materijalizma i egocentrizma, stvori ne samo najuspješnije manjinsko društvo nego i najuspješniju volontersku nevladinu organizaciju u Banjaluci, a i mnogo šire, i to nevladinu organizaciju u pravom smislu i značenju dobrovoljnog udruženja građana.
A to ne može svako, mogu samo velike i posebne osobe, koje interes zajednice stavljaju iznad i ispred svoga. Takva je bila Marija, nesebična, vrijedna, odgovorna, pravedna, skromna. Teško je naći riječi koje bi opisale njenu svestranu ličnost, koja se u potpunosti ostvarila kroz rad Udruženja Triglav i njegovanje slovenstva kao posebnosti na ovom našem prostoru gdje živimo.
Obilježila je jednu epohu Banjaluke, grada na Vrbasu, u koji je dovela i ugostila na hiljade ljudi koji su sretni i zadovoljni otišli svojim kućama, postavši nam prijatelji, ali i prijatelji ovog grada i kraja. Nadamo se da to neće ostati nezapaženo.
Voljela je putovanja. U svijet je odvela i poslala hiljade ljudi, a najviše djece i mladih, koje je posebno voljela. Poslala ih je da upoznaju neke nove, a ''stare'' krajeve i ljude, da steknu iskustva i tako obogaćeni da se vrate i grade svoju porodicu i zajednicu.
Imali smo sreću i veliku privilegiju poznavati je i družiti se sa njom. Bila nam je više od vođe i lidera, bila nam je prijateljica, sestra, majka, baka, savjetnica, pomoć u svakoj prilici i neprilici. Bila nam je kao porodica. Podrška mladim ljudima, zaštitnica starih. Uvijek spremna za nove ideje i pomjeranјe granica.
Ostavila je naoko nevidljiv, ali još kako dubok trag svog bitisanja na ovom svijetu, koji će još dugo da daje plodove i da bude vodilja nama koji ostajemo za njom.
Neka joj je vječna slava i hvala!
Udruženje Triglav