“Runolist” planinarska sekcija Udruženja Slovenaca “Triglav” Banja Luka je 10. jula 2023. godine održala svoj prvi sastanak i to kako dolikuje planinarima u prekrasnom zelenom okruženju na Trešnjiku, na Banj brdu, kako ga sada zovu. Mi ga i dalje zovemo od milja Šehovi.

Iako je bila velika vrućina, mala ali odabrana grupa planinara entuzijasta se skupila kod Alibabe i veselo krenula uz brdo. Čim smo se domogli sjene koje je pravilo drveće, o vrućini nije bilo ni govora. Raspričali smo se i korak po korak, duboko udišući kiseonik koji nam je šuma nesebično pružala, za oko 40 minuta stigli smo na Trešnjik. Naravno da smo prve zajedničke korake Runolista na planinarskoj stazi ovjekovječili fotoaparatom. Većini planinara ovo nije bilo prvi put da idu na Šehitluke, ali što više puta idete to vam je draže i vremenom se kako mi to žargonski kažemo “navučemo” i to nam postane često zadovoljstvo.

Plan je bio da dođemo do Trešnjika, malo se osvježimo i odmorimo i krenemo dalje. Svi su ponešto izvadili iz ruksaka, lijepo smo se počastili. 

Uživali smo okruženi sa jedne strane visokom borovom, a sa druge strane listopadnom šumom. Onda nas je vođa sekcije Ivan Memon kratko upoznao sa nekim osnovnim stvarima koje su značajne za planinarenje. Istakao je da je najvažnija ljubav prema prirodi i dobro raspoloženje. Za početak su najvažnije planinarske cipele - gojzerice koje trebaju da budu duboke, kako bi štitile zglob od povreda i da imaju Vibram đon (Razvio je 1937. godine planinar Vitale Braman, napravljene od gume sa dubljim šarama). Za početak, da bi krenuli u planinu, su gojzerice najvažnije, a ostala oprema se postepeno kompletira. Tako ćemo dio po dio postepeno upoznavati koja je to planinarska oprema, šta spakovati u ranac, koju hranu ponijeti, o značaju planinarskih štapova, o kretanju u prirodi, o planinarskim oznakama u prirodi i nizu drugih praktičnih i korisnih stvari.

Za prvi put je bilo dosta informacija i lagano krenusmo dalje. Naravno opet smo se slikali. Put je dalje vodio stazom ispod Trešnjika do kafića Novak i dalje ispod spomenika smo se serpentinama spustili do Srpskih toplica - Šehera. Tu smo malo odmorili i gledali kako se pripreme za sutrašnje otvaranje Toplica privodi kraju. Vratili smo se cestom pored Vrbasa do Alibabe. Prepješačili smo oko 10-tak kilometara. I naravo, osvježili smo se kod Alibabe. Neko je popio pivo, neko kafu ili sok. Svi smo nazdravili za uspješan rad naše sekcije i buduća druženja. Već smo razmišljali koja bi nam mogla biti sledeća destinacija. 

Vedrooo!

Ljiljana Memon