U periodu 14-16.05.2025. godine, učenici dodatne nastave slovenačkog jezika u Banjaluci i Slatini i članovi Udruženja Slovenaca „Triglav“ posjetili su slovenačku zajednicu u Porabju, tačnije u mjestu Števanovci u Mađarskoj.
Bio je to program od tri sadržajna dana koja nam je organizovala učiteljica Metoda Perger, kojom prilikom smo mogli vidjeti kako slovenačka nacionalna manjina živi u Mađarskoj, kako je organizovana nastava, kao i na koji način čuvaju slovenačke običaje i tradiciju.
Na put u Porabje smo krenuli u srijedu, 14.05.2025. godine i prva stanica nam je bila Regionalna i studijska biblioteka u Murskoj Soboti. To je centralna regionalna biblioteka za Opštinu Murska Sobota, odnosno za 12 opština (između ostalih i za Beltince, Hodoš, Kuzmu, Moravske Toplice i dr.) te zavičajna biblioteka za Prekmurje, Prlekiju i Porabje. Biblioteka ima odjel za učenje, opšte obrazovanje i mlade, a prikuplja slovenačke štampane materijale, naučnu, stručnu i književnu literaturu i druge materijale o regiji, posebno starije slovenačke pomurske štampane materijale i literaturu na mađarskom jeziku. Osigurava redovan protok slovenačke literature u slovenačko Porabje u Mađarskoj i razmjenjuje naučnu literaturu s mađarskim i austrijskim bibliotekama. Naši domaćini, bibliotekarka Metka Celec i zamjenik direktorice Albert Halász su nas kratko upoznali o radu biblioteke i brojim projektima u koje su uključeni.
Nakon posjete biblioteci, uputili smo se kratko u obilazak Soboškega jezera, koje je vještačko jezero, ali koje izgleda kao da je prirodno utopljeno u okolinu. Na obali jezera se nalazi paviljon Expano koji je nastao u sklopu projekta "Kapija Pomurja - Regionalni promotivni centar" i predstavlja investiciju u jačanje turističkog, ekonomskog, kulturnog i sportskog potencijala Pomurja.
Poslije kratke šetnje, nastavili smo put do mjesta Števanovci u opštini Monošter, gdje nas je čekala naša domaćica, direktorica Dvojezične osnovne škole „DOŠ Števanovci” Agica Holecz. Smjestili smo se u dom pored crkve, a nakon večere, u razgovoru sa Agicom, čuli smo o istorijatu mjesta koje je dobilo ime po cistercitskom opatu Svetom Štefanu Hardingu iz Engleske i obišli crkvu njemu posvećenu. Sadašnja crkva izgrađena je 1785. godine na mjestu prethodne kapele, a unutrašnjost je bogato uređena i oslikana. Godine 2005, u lijevom brodu crkve postavljena je spomen-ploča s imenima župnika i kapelana koji su ovdje služili između 1785. i 2001. godine. Među tim sveštenicima bilo je mnogo neslovenskih nacionalnosti, ali su mnogi naučili lokalni slovenski dijalekt i na njemu su služili misu.
Sveta misa se služi na slovenskom jeziku jednom mjesečno, a slovenska molitva je prisutna i na mađarskim misama. Orgulje su 2007. godine napunile sto godina, a u to vrijeme je obavljena i njihova restauracija. Od 2010. godine liturgiju prati stalni crkveni hor. Ispred crkve se nalaze veličanstvene lipe, koje mjestu daju jedinstvenu atmosferu i u čijem hladu smo i mi uživali tokom naše posjete.
Drugi dan posjete, u četvrtak 15.05.2025. godine, nakon doručka smo posjetili DOŠ Števanovci gdje su nam učenici Melissa i David predstavili školstvo, tradiciju i običaje, jela i uopšte život slovenačke zajednice u Porabju nekad i sad. U zanimljivim prezentacijama, mogli smo vidjeti koliko su se uslovi života promijenili nabolje i koliko su se očuvali tradicija, običaji i hrana. Domaćini su nam pripremili i dvije zanimljive radionice i to, grnčarsku radionicu i radionicu izrade cvjetića od krep papira. Svi smo učestvovali i upoznavali proces izrade ukrasa i tehnika koje treba primijeniti da bi oni bili što ljepši, a svako je sebi ponio ono što je napravio za uspomenu. Na grnčarskoj radionici smo uz pomoć pravog majstora grnčarije, nako odmah a neko i nakon nekoliko pokušaja, uspjeli napraviti zdjelice, šoljice, tanjiriće koje će nam učiteljica Metoda nakon sušenja i pečenja donijeti u Banjaluku u narednom periodu.
Nakon radionica, otišli smo u Graničarski muzej u Števanovcima, gdje smo u bivšoj karaveli, na stalnoj muzejskoj izložbi, dobili uvid u svakodnevni život graničara, koji su ovdje služili do 2006. godine. Vidjeli smo dežurnu sobu sa cijelom telefonskom centralom, kao i uniforme i oružje, te predmete iz 1970-ih i 1980-ih: jakne stražara, čizme, boce za vodu, patrolne torbe, opremu za hemijsku zaštitu i još mnogo toga. Zanimljiv predmet iz najsurovijih vremena "Gvozdene zavjese" je "obuća" koja se koristila za prevaru graničara: jelenska kopita vezana za cipele, ostavljajući lažne životinjske tragove. Još jedan neobičan eksponat je sveska u kojoj su zabilježena imena onih mještana koji su prijavili ili pomogli u hvatanju ilegalnih prelaznika granice. U dvorištu smo vidjeli terensko vozilo Lada Niva, granični kamen, kabinu graničara i kratki dio zauzetog graničnog pojasa s bodljikavom žicom. Izložena je i originalna granična rampa s prelaza Hegyeshalom prema Austriji, pa čak i amfibijsko vozilo koje se koristilo za patroliranje jezerom Nežidar i njegovom okolinom.
Po obilasku ovog muzeja, Agica nas je odvela u posjetu selu Andovci, najmanjem slovenačkom selu u Porabju, gdje smo, u dvorištu porabskog imanja, mogli vidjeti Mali Triglav - stijenu koju je Andovcima poklonio Nacionalni park Triglav. Danas je to jedinstveni nacionalni i kulturni spomenik, pravi "simbol slovenstva" u krajnjem zapadnom kutku Mađarske. U njegovu bazu ugrađen je po jedan kamen iz svake regije Mađarske u kojoj žive Slovenci. Dakle, ne samo iz sedam slovenačkih sela oko Monoštra, već i iz Szombathelyja, Budimpešte i Mosonmagyaróvára. Inače, od ove tačke, grupa entuzijastičnih Slovenaca iz Porabja svake godine se uputi na Triglav, na pješačenje dugo tri stotine kilometara.
Važan turistički i kulturni spomenik u Andovcu je Porabsko domaćinstvo, staro stoljeće i po. Čak i nakon renoviranja, eksterijer i enterijer zgrade vjerno čuvaju nekadašnji seoski način života. U autentičnom životnom okruženju, imali smo priliku prošetati od kuhinje sa starim pločicama i ugrađenom peći sve do rustikalne spavaće sobe. Debljina zidova zgrade dostiže pola metra i služi kao odlična toplotna izolacija. U ovoj spomen-kući se nalaze očuvani predmeti iz davnina koji su nam dočarali kako su nekada živjeli ljudi u tim krajevima i kojim poslovima su se bavili.
Iako je bilo oblačno vrijeme, a ponekad i kišno, nismo mogli a da najmlađe ne odvedemo u Ekološki avanturistički park u Andovcima. Avanturistička staza Cekinček je spoj prirode i avanturističkog parka. Zaštićene biljke i životinje u krajoliku predstavljene su na trojezičnim bilbordima duž staze, koja je dugačka oko kilometar. Posjetioci napreduju od stanice do stanice rješavajući zanimljive i razigrane zadatke, a moraju se, između ostalog, kretati kroz lavirint i koristiti dvogled kako bi pronašli skrivene životinje u parku.
Uspjeli smo otići i do prave mađarske čarde Székely Tanya blizu Monoštra, gdje smo mogli steći utiske o tradicionalnom mađarskom restoranu ali i kupiti i poneki suvenir, nakon čega smo prošetali i po Monoštru ili Szentgotthárdu, kako glasi ime na mađarskom jeziku. To je grad u zapadnoj Mađarskoj u Željeznoj županiji. Smješten je na obali rijeke Rabe uz granicu prema Austriji i predstavlja kulturno središte mađarskih Slovenaca.
Zadnji dan naše posjete je počeo obilaskom muzeja Avgusta Pavla gdje nas je domaćica Margit Mayer provela kroz štajersku kuću koja je prvobitno bila izgrađena za radnike u fabrici, a od 1982. godine u njoj se nalaze izložba lokalne istorije nazvana po Avgustu Pavlu i zbirka slovenskih nacionalnosti. Stalna izložba predstavlja grnčarstvo i način života Slovenaca u području oko Monoštra. Muzej je dobio ime po lingvisti i etnologu Avgustu Pavelu, koji je proučavao život i jezik ljudi koji su ovdje živjeli.
Nakon toga smo otišli na Radio Monošter gdje smo dali intervju novinarki Vallérii Czászár i razgovarali sa direktorom radija Attilom Bartakovicsem.
Puni utisaka sa ovog putovanja, uputili smo se kući u nadi da ćemo biti u mogućnosti ugostiti neke od novih prijatelja koje smo stekli na ovom zanimljivom putovanju koje je omogućeno uz finansijska sredstva Kancelarije za Slovence po svijetu.
Ana Marjanović
