Da li ćemo nastupati na manifestaciji „Dobrodošli doma“ bilo je pitanje koje su članovi hora postavljali sebi i „Triglavu“ od početka godine. Marljivo smo vježbali na probama, nastupali na lokalnim priredbama, učestvovali u radu Društva a na kraju osvježili horske haljine novim rukavima od tila, odgovarajućim perlama i nestrpljivo čekali. Kao što je rekao ministar i potpredsjednik vlade Republike Slovenije Matej Arčon „Dobrodošli doma daje osjećaj pripadnosti, povezanosti i priznanje onima koji žive izvan granica Republike Slovenije, a još uvijek osjećaju Sloveniju kao svoj dom. Povezuje generacije, osnažuje jezik, kulturu, uspomene-sve ono što čini identitet“.
I najzad vijest: Idemo... radost, zadnja proba pred odlazak, odabir pjesama za nastup, provjera pasoša...
Krenuli smo u petak 20.06.2025. godine, ujutro sa neugodnom viješću da je članica hora Nada povrijedila nogu i da ne može ići s nama. Autobus udoban i uprkos visokoj temperaturi putujemo bez problema do prve pauze u Sloveniji, restorana Anja u Vipavskoj dolini, gdje nas je čekao ručak, bogat, ukusan, domaćinski.
Nastavljamo prema Ajdovščini, malom gradu 20 km istočno od Gorice u Vipavskoj dolini. Tu nas dočekuju ljubazni domaćini predstavnici ŽePZ „Večernice“ iz Društva penzionera Ajdovščina i Društva invalida Ajdovščina-Vipava. U zgradi Narodnog univerziteta u Ajdovščini pjevale su prvo „Večernice“ a zatim MPZ „“Davorin Jenko“. Uprkos velikoj vručini nastup i druženje su uspješno izvedeni na obostrano zadovoljstvo. Time smo učvrstili poznanstvo uspostavljeno njihovim gostovanjem u Banjoj Luci.
Umorni ali puni utisaka nastavili smo put ka Gorici i Svetoj Gori gdje smo bili smješteni. Uska, naizgled opasna krivudava cesta vodi do vrha Svete Gore (683 m.n.v.). Pogled iz autobusa u ambis izaziva uzdah od straha, ali i od ushićenja od ljepote kanjona Soče, Soškog mosta (do danas najveći kameni most na svijetu) i zelenih padina Goriških brda. Vozač Milan uspješno nas je dovezao do vrha gdje nas je čekao prijeko potreban odmor.
U subotu smo razgledali dva grada: Gorizia, u Italiji i Novu Goricu u Sloveniji, dvije suprotnosti, dvije države, koje se ukidanjem granice kulturološki dopunjuju. Oba grada su proglašena evropskom prestonicom kulture za 2025. godinu.
U 16 sati smo nastupali u Novoj Gorici u sklopu sedmice ljubitelja kulture, zajedno sa horovima iz Nove Gorice koji su pjevali pod dirigentskom palicom Bogdana Brecelja. Pjevali smo tri pjesme: Gorenjska zdravica, Lepa Nera, Po jezeru, a zatim se trgom zaorila zajednička pjesma „Dajte, dajte“.
Isto veče pjesma je odzvanjala Kromberkom, u okviru kulturnog programa nazvanog „Krajevni praznik“ koji su organizovali Slovenci iz Kromberka. Naš hor je nastupao sa 3 pjesme a zajedno sa „Kromberškim vodopivcima“ otpjevali smo „Zdravico“. Nastup kvarteta „Bršljan“, vokalne skupine „Bisernice“ i djece iz vrtiča „Čriček“ upotpunila je svirka na harmonici dječije skupine iz Kromberka. Zabava je nastavljena uz svirku skupine ZOO BEND koju smo na žalost morali napustiti. Čekala nas je još jedna vožnja serpentinama na Svetu Goru. Sa zvucima muzike u nama nastavili smo druženje na terasi Centra mir in dobro , gdje smo bili smješteni. Uz pjesmu i vino posmatrali smo sa terase sa jedne strane i vidikovca s druge strane, more, Vipavsku dolinu, vijenac Julijskih Alpa sa Triglavom, ponosni Krn i Dolomite.
Poslije nedeljnog kupanja u italijanskom gradiću Monfalkone, prisustvovali smo Središnjoj manifestaciji „Dobrodošli doma“ na Bevkovom trgu u Novoj Gorici. Bili smo dio velike priredbe, dio susreta Slovenaca iz inostranstva i Slovenije. Sreli smo mnoge poznanike sa ranijih druženja, a na kraju uživali uz zvuke valcera i polke ansambla Saše Avsenik.
Poslije doručka u ponedeljak pravimo poslednje fotografije na Svetoj Gori i autobus polazi za Banju Luku. Naravno doživljaj ne bi bio potpun da se nismo zaustavili u Novom Mestu ispod Trške Gore na Grmu, gdje nas je dočekala Branka Bukovec sa tradicionalnim ručkom.
U večernjim satima sretno smo stigli u Banju Luku puni neponovljivih utisaka sa putovanja sa manifestacije Dobrodošli doma 2025. godine.
Olga Suvajac
