U vijećnici Banskog dvora dana 25.9.2013.godine održana je promocija knjige "Hipohondrija" autora Primoža Repara.
Primož Repar je pjesnik, doktor filozofije, estetičar i književno-filozofski kritičar i teoretičar. Organizator je i učesnik značajnih okruglih stolova o filozofiji i estetici. Kao pjesnik spada među najznačajnije, ne samo u Sloveniji, već je zapažen i prevođen u više evropskih zemalja. Ovaj izbor sačinjen je iz sedam zbirki poezije, koje su publikovane u kontinuitetu. Ali i knjige iz filozofije i estetike takođe su mu izlazile u kontinuitetu i tretiraju savremenu evropsku misao. Pošto je filozof i poezija mu je filozofska, astralna ali zemna i hermetična. Hermetičnost, skrivenost misli i promišljanja, složene strukture, predjeli nedokučivog, suočavanja sa postojećim i nepostojećim, smisao i besmisao, često su sažimani u pjesničke traktate. Iz tih promišljanja na vidjelo se u probljescima pojavljuju pitanja koja nemaju odgovora. Ne mogu ih ni imati jer se radi o vječnom. O pitanjima dobra i zla koje se stalno ponavlja u vidu svjetla i tame, u neprestanim suočavanjima i preobražavanjima. Ali tu je i šekspirovsko suočavanje bića ljubavi i smrti, naročito vidljivo u poemama iz knjige „Molitve“, i „Stanja darežljivosti“. Međutim, ono što karakteriše ovu poeziju i ovoga pjesnika-filozofa je pitanje kraja svijeta. Šta je kraj svijeta i da li ga je moguće definisati. Da li iza svega filozofski poimanog postoji ne-biće. O tome se, osim filozofskih ogleda, bavi i knjiga „Na kraju svijeta je krhka paučina“. Jedan izvanredan pjesnički, metafizički, matejezički naziv. „ U mreži neizrecivosti? / Pauk plete novu mrežu. Blaga je. nježno se / ovije, već najblaži glas može da je isponova / ubije. S ove strane je ona strana tišine. Dodir i odmicaj i / nit. Opip, koji diše: sa onu stranu svijeta je krhka / paučina.“ Iako pjesnik daje mogućnost postojanja „nečega“, ustvari ničega, ipak se pojima neka prepoznatljiva, ublažavajuća supstanca postojanja-nepostojanja. Kao kod Kjerkergora, ili-ili, filozofa kojim se ovaj pjesnik, poput Česlava Miloša, dugo bavio, i koji je njegova magistarska i doktorska teza, rekao je Zdravko Kecman.
O knjizi su još govorili, prof. dr Miljko Šindić, književni kritičar i književnik Milenko Stojičić.
Profesor dr Miljko Šindić je estetskim i filozofskim dometima ove poezije, istakao posebno težinu i nemogućnost prevođenja. On smatra da se poezija može čitati u samo u orginalu. Najveći domet u poeziji po njegovom mišljenju je lirski osjećaj i jezička svježina.
Milenko Stojičić je bio mišljenja da ova hermetička i metaforička poezija donose nov pogled i uticaj na pjesničkoj sceni. Prevođenje je neizbježno, kako bismo inače danas upoznali mnoge pjesnike i poeziju drugih naroda. Prevođenje je autorski čin i djelo, i ova knjiga je jedan nov i drugačiji pogled na svijet. Danas se prevodilaštvu pridaje posebna pažnja u svijetu.
Zdravko Kecman
