28-29 oktobra 2023. godine
Već odavno imam želju da istražim na daleko poznate ljepote Visočice.
To je planina u okolini Sarajeva, koja čini prirodnu granicu između Hercegovine i Bosne. Sa istočne strane je Treskavica, sa zapadne je Prenj, a sa zapada i sjevera Bjelašnica. Sredinom planine se izdiže greben Ljeljen sa najvišim vrhom Džamija (1967 m), i vrhovima Vito, Subar i Veliko brdo.
Zahvaljujući mojim prijateljima is PD “Poštar” iz Banjaluke ta mi se želja i ostvarila. Predivna raskošna jesen nas je u tom poduhvatu svojski podržala i Visočicu smo doživjeli kao jesenju rapsodiju boja i igru svjetlosti.
Nas tridesetak smo oko tri poslije ponoći krenuli iz Banjaluke i jutro nas je dočekalo u Sarajevu. Malo je bilo oblačno. Pili smo jutarnju kafu na benzinskoj pumpi i gledali molećivo u nebo, želeći da se razbiju crni kišni oblaci da možemo uživati u prirodi. Planirano je bilo da iz sela Umoljani krenemo ka Lukomiru, najvišem naseljenom mjestu u Bosni i Hercegovini koje se nalazi na 1450 m nadmorske visine. Dok smo prilazili selu, kiša je već počela padati. Malo smo sačekali, jer su prognoze najavljivale da će kiša stati. Hrabro smo krenuli uz brdo, nadajući se da će kiša prestati. Hodali smo po kiši oko 7 kilometara i kad je kiša uporno nastavila da pada, pa čak i pojačava, odlučili smo ipak odustati. Već je bilo oko 4 sata, dan se skratio i zbog kiše sve je bilo mračnije i klizavo i nismo htjeli rizikovati. Pomalo razočarani, dok smo se vraćali gledali smo u pravcu neba i pitali se “Kako li će vrijeme biti sutra?” Nismo ni stigli do autobusa, i gle čuda pojavilo se sunce, kiša prestala, nije ni vjetra bilo više. Mnogo bolje raspoloženi zaputili smo se u planinarski dom na Tušilama. Tu smo jeli i uz muziku i ples partijali do ponoći. Legli smo zadovoljni.
Odmorni i dobro raspoloženi, u sunčano predivno jutro krenuli smo ka vrhu Veliki Vito. Na putu smo naišli na izvor, voda je bila hladna kao led.
Natočili smo vodu da imamo dok hodamo. Visočicu su okupirali planinari iz Tuzle, Sarajeva i čak dva planinarska društva iz Banjaluke. Ljepotu Visočice teško je opisati, to stvarno treba doživjeti. Malo je bio naporan strmi uspon koji vodi do grebena i vrha Veliki Vito (1960m), ali nagrađeni smo bili veličanstvenim pogledom na travnati greben Ljeljen. Vidjeli smo i Lukomir sa druge strane rijeke Rakitnice, do kojeg juče nismo uspjeli doći. Ali to ćemo svakako uraditi neki drugi put. Hodati sa prijateljima u tom cijelom travnatom, žuto-smeđem krajoliku bilo je pravo uživanje. Visočica nas je osvojila i svi smo se složili da ćemo je opet posjetiti. Moja preporuka je da nam se i vi pridružite.
Ljiljana Memon
