Poziv za učešće na Mineštrijadu u Lendavi, koji su nam uputili naši prijatelji Primorci i Istrani iz Prekmurja, je bio pravi izazov za članove planinarske sekcije našeg društva. Sa radošću smo se prijavili jer, poznavajući domaćine, bili smo sigurni da će to biti zanimljivo i veselo druženje, a i mi ćemo se isprobati u kulinarskim vještinama.
I tako je i bilo. Krenuli smo rano, 01.06.2024. godine, Ivan kao glavni kuvar i vozač i tri pomoćne kuvarice i vozači po potrebi Olga, Zdenka i ja. Sve je teklo po planu. Bilo je malo uzbuđenja dok smo našli lokaciju. Domaćini su nas lijepo dočekali i pokazali nam naše mjesto za kuvanje. Uzeli smo kotlić sa sastojcima za mineštru. Olga i ja smo se bacili na sjeckanje zelenjave koje smo dobili, a Ivan i Zdenka su se zabavili oko vatre. Bili smo dobro uigrana ekipa. Učestvovalo je 13 ekipa. Bilo je živo, puno posjetilaca i učesnika, a domaći orkestar je sve zabavljao. Vrlo brzo se svuda vidio dim i čulo se pucketanje vatre. Kad smo stavili luk da se dinsta, imali smo vremena da malo predahnemo i da se posvetimo uređenju stola. Ivan je izvadio rakiju pa je posjetioce nudio sa čašicom domaće šljivovice i višnjevače koju je ponijela Olga.
Mi smo postavili dekoraciju koju smo pripremili i ukrasili je bršljanom, ružmarinom i lavandom. Za posjetioce smo pripremile domaće kifle, oblatne, rahatlokum, baklavu, halvu i domaću pogaču. Na stolu su se našli naši bilteni i reklamni turistički materijal. Mineštra se lagano krčkala, a mi smo ćaskali sa prijateljima iz Umaga i ostalim učesnicima. Povremeno smo probali ukus i dodavali još soli, daj malo ljutih papričica, pa dodaj malo paradajz sosa koji nam je dala Marija, pa svježeg kopra i peršuna dok se nismo usaglasili da je naša mineštra spremna za ocjenjivanje. Dali smo komisiji uzorak, odahnuli i onda sjeli i jeli našu mineštru i jednoglasno konstatovali da je naša mineštra najbolja!! U prilog tome govori i to što je naš kotlić vrlo brzo bio prazan.
Nismo dobili nagradu, ali to nas nije spriječilo da uživamo na veselici sa prijateljima i dragim domaćinima.
Ljiljana Memon
