Posljednjeg vikenda u septembru bili smo u posjeti udruženju Slovenaca u Subotici, sa kojima dijelimo isto ime, ali i ljubav prema pjesmi. Naš hor Davorin Jenko poslije duže pauze gostovao je 27. septembra 2024. godine na jubilarnom 20. festivalu slovenačkih horova u Subotici.
Na putovanje nas je pošlo 31, od čega 25 članova hora. Maršuta puta bila nam je: Banja Luka, Prnjavor, Modriča, GP Svilaj, pa autoputem Slavonica do Osijeka, a dalje prema Kneževim Vinogradima do GP Batina/Bezdan. Prvu pauzu smo imali u Somboru gdje smo se u restoranu Fijaker okrijepili ukusnom hranom, a malo lijepog vremena smo ukrali i za kratku šetnju ''po tem Somboru''.
U poslijepodnevnim časovima stižemo u najsjeverniji grad u Republici Srbiji i smještamo se u Domu učenika srednjih škola Subotice, u Harambašićevoj ulici.
Festival se održao u Svečanoj sali Gradske kuće u Subotici, koja je remek djelo graditeljstva iz perioda secesije. U predivnom ambijentu imali smo prilike uživati u izvedbama slovenskih narodnih i modernih pjesama, koje su izvodili horovi slovenskih društava iz Beograda, Novog Sada, Zrenjanina, Banje Luke i domaćina Subotice, kao i pjevačke grupe ''Studenac'' iz Pivke. Nakon uspješnog nastupa našeg hora koji se predstavio sa tri numere: ''Mlade oči'' - Jure Robeznik, ''Pridi nazaj'' - Andrej Maroša i ''Jesenje lišće'' – Bogoljub Dimić, pod dirigentskom palicom Vanje Topić Vještica, slijedilo je zajedničko druženje učesnika u Hrvatskom kulturnom centru ''Bunjevačko kolo'', nedaleko od lokacije održavanja festivala.
Drugi dan posjete Subotici, bio je rezervisan za razgledanje mjesta uz vođenje od strane Imreta Šotija, domaćina iz subotičkog udruženja. Krug po centru mjesta završio se na Trgu Republike, gdje smo imali dužu kafe pauzu zbog kiše koja je upravo tad počela padati u Subotici i pratila nas ostatak dana do povratka kući. Sa šetnje po ovom lijepom gradu, bogatom zelenilom i mnoštvom starih i monumentalnih građevina, koje se ističu svojom arhitekturom, fasadama i krovištima, naročite utiske ostavila je pored već spomenute Gradske kuće, subotička sinagoga, zgrada najstarije Gimnazije u Srbiji, koja postoji od 1785. godine, plava fontana i fasada Vile Rajhl. Posjeta Subotici završila se obilaskom nadaleko poznatog Palićkog jezera, odnosno Parka prirode Palić, pored ovog najvećeg prirodnog jezera u Srbiji. Izvori tople vode pored jezera, kao ljekovita banja počeli su se koristiti prije dva vijeka, a svoj procvat ovo danas izletničko područje doživjelo je na prelazu između 19. i 20. vijeka. Šetnju palićkom promenadom povremeno je prekidala uporna kiša, ali smo svejedno uspjeli vidjeti dio ljepota ovog prelijepog mjesta, mada kažu da se ne preporučuje kupanje u jezeru zbog zagađenja.
Nakon posjete Paliću i ručka u Domu učenika slijedilo je dugo putovanje nazad do Banja Luke, gdje smo sretno stigli u večernjim satima.
Mladen Lunić
