Svjetski dan poezije se proslavlja 21. marta još od 2000. godine, a ustanovljen je od strane UNESCO-a 1999. godine. Svrha ovog Dana je promocija čitanja, pisanja i objavljivanja poezije u školstvu širom svijeta, kao i podsticanje i davanje novih priznanja nacionalnim, regionalnim i internacionalnim poetskim pokretima.
Čitalački klub Udruženja Slovenaca „Triglav“ je u prostorijama Udruženja 24.03.2025. godine organizovao obilježavanje Dana poezije pod naslovom „Govorimo poeziju na maternjem jeziku“. Gosti te večeri su bili predstavnici Kulturnog društva Makedonaca „Vardar“ Banja Luka i Udruženje Čeha Republike Srpske „Česka beseda“ Banja Luka. Okupljene ljubitelje poezije pozdravila je Ljiljana Memon ističući značaj obilježavanja Svjetskog dana poezije, kada se stihovima prenosi emocija koja se osjeća u svim jezicima, te da poruke iz pjesama donose mnogo svjetlosti, topline i radosti u ovim smušenim vremenima.
Poštovaoci i ljubitelji poezije imali su priliku da slušaju stihove poznatih i priznatih pjesnika; osam recitatora čitalo je poeziju na četiri jezika: slovenačkom, makedonskom, češkom i srpskom jeziku.
Naša učiteljica dodane nastave slovenačkog jezika Metoda Perger, koja je idejni organizator ovog skupa, predstavila nam je prekmurskog pjesnika Ferija Lainščeka. Čitala je njegovu pjesmu u izvornom prekmurskom dijalektu, što nam je izazvalo posebnu pažnju. Nakon toga čuli smo makedonski jezik u stihovima pjesnika i revolucionara Koče Racina, koji su govorili Zoran i Jelena Mitrovska. Pjesmu Jana Skacela na češkom jeziku nam je recitovao Goran Stojković član „Česke besede“. Mladen Prodan član Udruženja „Triglav“, koji je takođe član Zavičajnog društva Patrija Jelovac iz Prijedora, recitovao je svoje stihove na srpskom jeziku, kao i Ljiljana koja nas je upoznala sa malo poznatom ljubavnom poezijom Petra Kočića stihovima upućenim njegovoj jedinoj ljubavi supruzi Milki. Ja sam publiku upoznala sa slovenačkim pjesnikom Simonom Gregorčičem, izabravši iz širokog opusa njegovih pjesama šaljivu „Svarilo“ i prkosnu, rodoljubivu „Na bregu“. Učiteljica je zaključila poetski dio večeri stihovima Toneta Pavčka.
Druženje sudionika poetske večeri se nastavilo u prijatnoj pjesnički prožetoj atmosferi uz kafu i kolače.
Olga Suvajac
Simon Gregorčič
„Na bregu"
Na bregu stojim in v morje strmim:
pod mano srdito valovje
rohni ob kamnito bregovje;
do neba praši se megleni dim,
a v obraz mi brizgajo pene od skalne stene;
a stena skalna ostane stalna,
in jaz se na robu ne ganem,
viharju kljubujem, ostanem!
Ko v steno valovje, usode vihar
ob me se zaganja;
a duh se ponosni ne uklanja:
ti streti me moreš, potreti nikdar,
usode sovražne besneči vihar!
„Na litici“
Na litici stojim i u more zurim:
ispod mene srditi valovi udaraju u kamenite hridi;
do neba praši se magleni dim,
u lice mi prska pjena od stjenovitog zida;
a zid od stijene ostaje stamen,
a ja se sa ruba ne mičem,
oluji prkosim, ostajem!
Kao u stijenu valovi, olujna sudbina
u mene se zalijeće;
a duh ponosni se ne povija:
ti prelomiti me možeš, uništiti nikad,
sudbine neprijateljske bjesneća olujo!
(Prevod: Olga Suvajac)
