Poslije niza aktivnosti koje su nas vezale za grad, dosta dugo nismo boravili u prirodi i baš smo se poželjeli da obujemo naše čarobne gojzerice koje će nas odvesti u prirodu. Kad smo vidjeli prognozu za nedelju 14.12.2025. godine, pala je odluka idemo na Manjaču.
Pozvali smo našeg konzula dr Zvoneta Žigona i suprugu Irenu da nam se pridruže i upoznaju ljepote Manjače.
Jutro u gradu nije obećavalo, bila je magla i niska temperatura. Ali imali smo sreće i čim smo se popeli do Han Kola, sunce je počelo da se probija kroz maglu. U Stričićima je sunce uveliko sijalo, temperatura 6 stepeni, bez vjetra, samo za poželjeti. Idealno. Plan je bio da popnemo vrh Grčka Gradina (995 mnv), a da onda idemo na vidikovac Mačkića kamen. Tako smo i uradili. Kako smo se penjali prema vrhu, sunce nas je blagonaklono milovalo, dok je dolinu ispunila magla koja je podsjećala na more. Nismo žurili, udisali smo svjež planinski vazduh i uživali u pogledu. Kad smo došli na vrh, sve je u daljini bilo prekriveno maglom, samo je sramežljivo izvirivao vrh Kozare, Lisina, koju smo prepoznali po relejima. Kako nismo doručkovali kod kuće, odlučili smo da doručkujemo. Kako kaže naša planinarka, najljepši dio planinarenja. Iz ruksaka smo izvadili domaću slaninu, čvarke, ajvar i još štošta. Olga je donijela i poprtnik koji je pravila za Festival Česnice. Naravno, nazdravili smo ovom lijepom danu, domaćom šljivovicom. Kad smo se propisno najeli, slikali smo se i krenuli nizbrdo. Odlučili smo da prije odlaska na vidikovac u lokalnoj kafani popijemo kafu. Tu smo naučili lekciju o vrstama kafe od vrlo simpatične konobarice i slatko smo se ismijali. Baš nam je prijala kafa i uslijedio je odlazak na Vidikovac. U Sitnici se skrene na desno prema selu Mačkići. Vidikovac nije daleko od ceste, oko dva kilometra, nismo išli makadamskom cestom već livadom. Sunce naš vjerni pratilac, nije dozvolilo da se magla podigne i zakloni nam vidik. Kad smo ušli u šumu, u jednom momentu smo pomislili da nećemo pronaći vidikovac, jer je magla počela da se provlači kroz šumu i malo je zaklonila sunce. Ipak smo zahvaljujući asistenciji sunca, uspjeli pronaći vidikovac i napraviti veoma interesantne slike. Zadovoljni i dobro raspoloženi krenuli smo nazad, ali znali smo da se moramo vratiti da uživamo u pogledu sa vidikovca bez magle u dolini.
Eto tako smo hodajući po gostoprimljivoj, suncom obasjanom Manjači obilježili Međunarodni dan planina 11.12.2025. godine.
Ljiljana Memon
