ILI KAKO MI JE JEDAN JEDAN POZIV IZ ZAVODA ZA ŠKOLSTVO REPUBLIKE SLOVENIJE PROMIJENIO ŽIVOT...
Sjećam se kao da se dogodilo juče ili nedavno. Kao asistentica u nastavi, trinaest godina sam predavala slovenački jezik u dvojezičnim osnovnim školama u Porabju u Mađarskoj, a bio je normalan aprilski školski dan u osnovnoj školi u Števanovcima. Zazvonio mi je telefon i pojavilo se ime Eva. Eva, u skraćenom obliku njene titule u Zavodu za školstvo Republike Slovenije, savjetnica je i koordinatorica za nastavnike koji predaju slovenački jezik u inostranstvu. Poznavale smo se još od ranije, kada sam bila dio tima nastavnika koji su osam godina zaredom predavali u ljetnim školama slovenačkog jezika Zavoda u Tolminu, Bohinju i Planici. Već sam joj tu i tamo spomenula da me zanima podučavanje slovenačkog jezika slovenačkim emigrantima i da može računati na mene ako se ukaže neka prilika. Nakon kratkog, prijateljskog predstavljanja, prešla je na pitanje: „Metoda, da li si zainteresovana za dodatnu nastavu slovenačkog jezika u Banjaluci?“ Brzinom svjetlosti i visokofrekventnim nabojem u glasu, ispalila sam kao iz topa: „DA!“ Sve ostalo se potom odvijalo kao u napetom filmu, ali moj cilj je bio jasno zacrtan, a želja za promjenom dovoljno jaka da sam se odjednom našla u potpuno novom okruženju, među novim ljudima, pred novim izazovima u novom stanu u centru Banjaluke.
Prvih dana septembra 2024. godine, zajedno sa predsjednikom Udruženja Slovenaca »Triglav« i nekim članovima, počela sam formirati grupe za dodatnu nastavu, planirati aktivnosti za školsku 2024/25. godinu, te zvanično postala nova učiteljica dodatne nastave slovenačkog jezika i kulture u slovenačkim udruženjima »Triglav« Banja Luka i Slatina i »Lipa« Prijedor. Uprkos početno skromnom broju učesnika nastave - u prethodnoj školskoj godini nastavu u oba udruženja pohađalo je oko 45 učenika - realizovali smo brojne aktivnosti koje smo planirali, a to su: tradicionalni slovenački doručak, miklavževanje, slovenački kulturni praznik, gregorjevo, Svjetski dan pčela, posjeta pisca Ambroža Kvartiča, susret učenika dodatne nastave slovenačkog jezika iz cijele Bosne i Hercegovine u Tuzli, Slovenski dan u Slatini, pa čak i tokom časova slovenačkog jezika, obilježavanje brojnih važnih slovenačkih praznika i tradicionalnih događaja. Moram istaknuti i odličnu saradnju, kako u prošloj tako i u ovoj školskoj godini, sa Barbarom Hanuš, lektoricom slovenačkog jezika na Filološkom fakultetu u Banjoj Luci, sa kojom planiramo zajedničke projekte u kojima učestvuju i njeni i moji učenici.
Velika stvar i za Udruženje Triglav i za naše domaćine, DOŠ Števanovci, bio je trodnevni izlet učenika i članova Udruženja Triglav u Porabje u Mađarskoj. Za većinu izletnika to je svakako bilo neobično iskustvo, kulturni šok, možda čak i osjećaj olakšanja ili jednostavno spoznaja da Slovenci na nekim mjestima širom svijeta žive još skromnije nego inače. Školska godina završena je dodjelom certifikata i lijepim željama za ljetni raspust te obećanjem da ćemo se ponovo sresti na dodatnojm nastavi slovenačkog jezika na jesen.
Tako je u septembru počela moja druga godina kao nastavnica DPS-a. Upis učesnika nastave je ove školske godine znatno veći – ukupno 72 učenika na tri lokacije, Banja Luka, Slatina i Prijedor – i još dva učenika u Turskoj na daljinu, što je za mene opet potpuno novo iskustvo. Gotovo polovina školske 2025/26. godine je iza nas, a jedno od nezaboravnih iskustava bilo je učešće na festivalu Mavrica u Subotici, gdje su se naši učenici predstavili kratkom predstavom Ogledala, koju sam dramatizirala na osnovu istoimene bajke Grigora Viteza, i dobila veliki aplauz. Također smo realizovali sve ostale planirane aktivnosti. Bliže se božićni i novogodišnji praznici, namijenjeni odvajanju od svakodnevne rutine, koja je često stresna i negostoljubiva, pa neka dani, na prelazu iz starog u novo, budu mirni, ugodni, opušteni i okruženi ljudima koji nam najviše znače. Također privremeno obustavljamo nastavu i ponovo ćemo se sastati sredinom januara, nakon zimskog raspusta, kada nastavljamo sa svim aktivnostima planiranim do kraja kalendarske godine.
Nakon godinu i po dana života u slovenačkoj zajednici u Republici Srpskoj u Bosni i Hercegovini, iskreno mogu priznati da je taj sudbonosni telefonski poziv u aprilu 2024. godine obogatio moj život novim ljudima, od kojih su neki već postali dobri prijatelji, novim dragim učenicima, novim mjestima i novim iskustvima i načinom rada koji nije običan nastavnički posao, već misija, pa sam zahvalna na svim izazovima koje sam već uspješno savladala i svim onima koji me još čekaju zajedno s vama. Od srca želim i sebi, a posebno vama, koji osjećate pripadnost slovenstva i slovenskoj kulturi: sretnu i uspješnu budućnost i u novoj 2026. godini!
Metoda Perger
Prevod Ana Marjanović
