Marije Grbić, bivše predsjednice Udruženja Slovenaca „Triglav“ Banja Luka nema više među nama, ali sjećanja na tu divnu ženu, uspješnu dugogodišnju predsjednicu Udruženja ostaju.
U njenu čast organizovan je po drugi put pohod planinarske sekcije „Runolist“ Udruženja Slovenaca „Triglav“ Banja Luka na relaciji od Trapista do Slatine.
U ranim jutarnjim satima, 4.jula, okupili smo se na parkingu ispred samostana „Marije Zvijezde“. Mada je još uvijek bilo dosta svježe, nas dvadeset spremnih planinara poslušali smo prigodan govor predsjednika Udruženja Ivana Memona i dogovorili plan akcije. Jedna grupa uputila se stazom kroz šumu prema Krčmaricama a druga manja grupa, koja je imala zadatak da na imanju Lunić skuha ručak za planinare, bograč, odvezla se autom u Slatinu.
Za razliku od prošle godine staza kretanja planinara je bila nešto duža i zahtjevnija. Prvi uspon smo lako savladali, jer još nije bilo vruće, a uz priču i šalu došli smo do prvog odmorišta na Krčmaricama. Okruženi šumom, uz cvrkut ptica, a tu se privukla i jedna maca da se pomazi, okrijepili smo se i krenuli put sela Malo Blaško. Cilj nam je bila „Stara crkva“ brvnara, objekat pod zaštitom države, najznačajniji spomenik kulture ovog kraja. Ubrzo smo izašli iz šume, krenuli cestom i tako suncu pružili priliku da nas prati u punom sjaju, što nam nije bilo baš ugodno. Znoj je natopio majicu ispod ruksaka ali nije nam to smetalo. Pažnja je bila usmjerena na blage brežuljke prošarane pašnjacima, poljima pšenice, obrađenim baštama i voćnjacima a sred te prirodne ljepote stare i nove kuće u cvijeću. Usput smo brali ljekovito bilje: kantarion, kičicu, vranilovku i kunicu. Na zadnjoj raskrsnici ugledasmo nadstrešnicu sa postavljenim stolovima. Idealno mjesto za naš odmor. Domaćini nas odmah pozvaše da sjednemo, odmorimo uz sok, vodu i rakijicu. Uz prijatan razgovor saznali smo da se nalazimo na međi između Slatine, Šušnjara, Malog Blaška...Poslije pauze nastavljamo svoj put opet kroz šumu do crkve -brvnare. Na uzvišenju, u šumskom ambijentu, okružena grobljem, nalazi se mala crkva sagrađena oko 1745.godine, od drveta, autentičnog izgleda, sa spuštenim drvenim krovom. Renovirana je 1984.godine zajedno sa drvenim, visokim, arhitektonsko interesantnim zvonikom. Crkva je posvećena Rođenju presvete Bogorodice. Na žalost bila je zatvorena i nismo mogli vidjeti unutrašnjost.
Put nas je dalje vodio do Banje Slatine, preko banjskog parka za rekreaciju i šetnju do imanja Lunić.
Umorni od hodanja, željni odmora i osvježenja ulazimo u dvorište porodice Lunić a opija nas miris cvata razgranate lipe. Dočekuju nas domaćini i ekipa koja se bavila pripremanjem jela i postavljanjem stolova. U hladu lipe smo se odmorili, osvježili a zatim ručali bograč koji je majstorski spremljen u kotliću. Domaćinski ambijent i ljubaznost Dragice, Oksane, Mladena i Nastjina test zabava učinili su da se osjećamo prijatno i opušteno. Uz tihe zvuke slovenačke pjesme ja sam se u mislima vratila u jedno drugo vrijeme, vrijeme provedeno kod jednog drugog kozolca, ispod nadstrešnice od vinove loze gdje su me sa istom toplinom dočekivali deda i baka sa poticom i vinom. Eto, memorijalni pohod je probudio još jedno lijepo sjećanje, što je još jedan razlog da ovakva druženja treba da prerastu u tradiciju. Njegovanje sjećanja na drage ljude oplemenjuje i nadahnjuje nas same.
Povratak na početnu tačku nije mi teško pao. Još sedam kilometara od Slatine do Trapista prošli smo djelimično zaraslim stazama kroz šumu. Ukupno dvadeset kilometara pješačenja, tijelo ugodno umorno, a duh osvježen lijepo provedenim danom.
Olga Suvajac
