Članovi Udruženja Slovenaca “TRIGLAV” Banja Luka su u Kranj otišli na poziv Fotografskog društva Janez Puhar. S tim društvom smo vezu uspostavili još prije tri godine.
Tada su kranjski fotografi prvi put u Banjoj Luci imali uspješnu izložbu. Susreti su se nastavili, a kada smo im pokazali našu monografiju, došlo se na ideju da im to pokažemo i u Kranju, jer su gradovi Kranj i Banja Luka već dugo pobratimljena mjesta, povezani na kulturnom području. Prije godinu dana su se povezali i na sportskom i privrednom području i dobro bi bilo, da te veze postanu još čvršće. Fotografsko društvo Janez Puhar iz Kranja nam je pomoglo i organizacijski omogućilo predstavljanje naše monografije.
Kako je dogovoreno, došli smo u Kranj. Glavni koordinator i zaista pravi pratilac je bio član Fotografskog društva Janez Puhar, gospodin Kraljič. On i njegova supruga Mojca (odličan amaterski fotograf) su nas dočekali i odveli do hotela AZUL. Vremena za odmor je bilo premalo, jer je gospodin Kraljič u planu, koji je pripremio za nas, imao: obilazak grada i njegovih kulturnih znamenitosti (kuća, sada muzej u kojem je zadnje godine života kao uspješan advokat radio i živio rodoljub, vizionar i velikan slovenske književnosti dr France Prešeren) i obilazak sada obnovljenih podzemnih tunela, koji su namijenjeni za razne kulturne događaje (Martinovanja, izložbe poznatih slikara...) a i zanimljivi su za turiste.
Kako je dogovoreno, došli smo u Kranj. Glavni koordinator i zaista pravi pratilac je bio član Fotografskog društva Janez Puhar, gospodin Kraljič. On i njegova supruga Mojca (odličan amaterski fotograf) su nas dočekali i odveli do hotela AZUL. Vremena za odmor je bilo premalo, jer je gospodin Kraljič u planu, koji je pripremio za nas, imao: obilazak grada i njegovih kulturnih znamenitosti (kuća, sada muzej u kojem je zadnje godine života kao uspješan advokat radio i živio rodoljub, vizionar i velikan slovenske književnosti dr France Prešeren) i obilazak sada obnovljenih podzemnih tunela, koji su namijenjeni za razne kulturne događaje (Martinovanja, izložbe poznatih slikara...) a i zanimljivi su za turiste.
Imali smo čast i družiti se sa gradonačelnikom grada Kranja, gospodinom Mohorom Bogatajem i zamjenicom Nadom Mihajlović. Bio je to prijateljski susret i ugodan razgovor o našem radu u udruženju i našoj saradnji sa kulturnim radnicima kranjskog područja. Razgovor je bio tim zanimljiviji, jer je protekao uz ponuđene delikatese, među kojima nije izostala nama i “cijelom svijetu” poznata kranjska kobasica. Nadamo se da će postati zasluženi slovenski kulinarski brend. Prijatno druženje su morali napustiti Darko i Nataša, jer ih je Radio Kranj pozvao na kratak razgovor. Govorili su o radu udruženja i naravno o predstavljanju monografije “Od predaka do potomaka - Slovenci u Slatini i Banjaluci” autorice Vere Papež Adamič, koji je nastao i štampan uz pomoć našeg udruženja.
U 19.00 časova smo se okupili u prelijepoj, za nas, a vjerujem i za mnoge druge, jedinstvenoj, najmodernijoj biblioteci u Evropi. Tu su nas primili direktor kranjske biblioteke gospodin Viljem Leban i gospođa Petra Kajžar Puhar. Ona i gospodin Kraljič su nas usmjeravali i savjetovali, ukratko, bili su naša podrška. Gospodin Leban nam je pokazao biblioteku, objasnio šta sve biblioteka nudi posjetiocima i iz njegovih riječi smo mogli zaključiti da je to zaista čudesan hram, oaza mnogim Kranjčanima za odmor i punjenje životnih "baterija".
Došlo je vrijeme za predstavljanje naše monografije. Sala, koja je bila namijenjena za predstavljanje je bila puna posjetilaca. Tu nas je dočekalo iznenađenje koje ni u snu nismo očekivali. Pjesmom nas je dočekao muški hor “Maj”. S tim horom smo stari prijatelji, jer su već nekoliko puta bili naši gosti i njihova pjesma se mogla čuti u koncertnoj dvorani Banskog dvora u Banjoj Luci. Pjesmom su nam razbili tremu, a u tome im je pomogla i uspješna moderatorica gospođa Petra Kajžar Puhar.
Počeo je razgovor sa autoricom koja je prisutnima objasnila sadržaj i motiv monografije. Imala je veliku želju i silnu energiju da traži građu po mnogim arhivima Krasa i Banjaluke, o doseljevanju Slovenaca u različitim periodima od Prvog, Drugog svjetskog rata, do kasnijih migracija na područje Slatine i Banjaluke. Podstakla je Slovence iz tog područja, da napišu svoje životne priče i time ispišu stranice njene monografije. Uspjela je i zaista je sretna. Sretni smo i mi, Slovenci, koji smo ispleli svoja porodična gnijezda u novoj domovini. Članovi našeg udruženja su govorili o radu udruženja, o uspjesima, o povezanosti sa ostalim slovenskim udruženjima, koji djeluju na području bivše Jugoslavije, o tijesnoj saradnji sa kulturnim udruženjima u našoj matičnoj domovini na mnogim područjima umjetnosti (književnoj, muzičkoj, likovnoj). Ponosni smo na rad naše dopunske nastave slovenačkog jezika. Zanimanje za učenje slovenskog jezika je veliko, jer nastavu pohađa skoro 70 učenika i starijih polaznika. Učitelja nam je omogućilo Ministarstvo za školstvo i sport Slovenije, te je učenje slovenskog jezika poboljšano. Trudimo se i želimo da uspostavimo što tješnje veze sa matičnom domovinom. Želimo da postanemo ambasadori dobrih odnosa među ljudima.
Na početku su nas pozdravili direktor Gradske biblioteke Kranj g. Viljem Leban i zamjenica gradonačelnika grada Kranj gospođa Nada Mihajlović. U ime ministrice za Slovence u pograničnim područjima i po svijetu gospođe Ljudmile Novak na predstavljanju je prisustvovao stručni saradnik, nadležan za područje Slovenaca, koji žive u državama nastalim na području bivše Jugoslavije.
Naše druženje u Gradskoj biblioteci u Kranju se okončalo kasno naveče. Puno toga smo imali jedni drugima reći, a imamo i mnogo zajedničkih interesa. Nadamo se da ćemo u budućnosti uspjeti zadovoljiti naše želje.
Počeo je razgovor sa autoricom koja je prisutnima objasnila sadržaj i motiv monografije. Imala je veliku želju i silnu energiju da traži građu po mnogim arhivima Krasa i Banjaluke, o doseljevanju Slovenaca u različitim periodima od Prvog, Drugog svjetskog rata, do kasnijih migracija na područje Slatine i Banjaluke. Podstakla je Slovence iz tog područja, da napišu svoje životne priče i time ispišu stranice njene monografije. Uspjela je i zaista je sretna. Sretni smo i mi, Slovenci, koji smo ispleli svoja porodična gnijezda u novoj domovini. Članovi našeg udruženja su govorili o radu udruženja, o uspjesima, o povezanosti sa ostalim slovenskim udruženjima, koji djeluju na području bivše Jugoslavije, o tijesnoj saradnji sa kulturnim udruženjima u našoj matičnoj domovini na mnogim područjima umjetnosti (književnoj, muzičkoj, likovnoj). Ponosni smo na rad naše dopunske nastave slovenačkog jezika. Zanimanje za učenje slovenskog jezika je veliko, jer nastavu pohađa skoro 70 učenika i starijih polaznika. Učitelja nam je omogućilo Ministarstvo za školstvo i sport Slovenije, te je učenje slovenskog jezika poboljšano. Trudimo se i želimo da uspostavimo što tješnje veze sa matičnom domovinom. Želimo da postanemo ambasadori dobrih odnosa među ljudima.
Na početku su nas pozdravili direktor Gradske biblioteke Kranj g. Viljem Leban i zamjenica gradonačelnika grada Kranj gospođa Nada Mihajlović. U ime ministrice za Slovence u pograničnim područjima i po svijetu gospođe Ljudmile Novak na predstavljanju je prisustvovao stručni saradnik, nadležan za područje Slovenaca, koji žive u državama nastalim na području bivše Jugoslavije.
Naše druženje u Gradskoj biblioteci u Kranju se okončalo kasno naveče. Puno toga smo imali jedni drugima reći, a imamo i mnogo zajedničkih interesa. Nadamo se da ćemo u budućnosti uspjeti zadovoljiti naše želje.
Drugi dan naše posjete su naši domaćini posvetili obilasku Gorenjskih ljepota. Kraljiči su bili naši vodiči. Vodili su nas po cesti prema Jesenicama i Mojstrani. U blizini Mojstrane je selo Dovje u kojem je službovao načelnik, graditelj koliba (u Vratima, stub na Kredarici, itd.), narodni buditelj. Na magistralnoj cesti između sela stoji njegov spomenik sa ispruženom rukom koji usmjerava pogled prolaznika na vrhove Triglava. Magla koja nas je pratila nam to nije dozvolila. Nema veze, nastavili smo put do Slovenskog planinskog muzeja, posjetili ga i nastavili put u Triglavska vrata. Tu nas je čekao slap Peričnik. One koji su se popeli blizu, slap je malo poprskao. Put smo nastavili do Aljaževog doma, gdje smo se okrijepili, nadisali svježeg vazduha i vratili se prema Kranjskoj Gori i kratko se zaustavili na izvoru rijeke Save. Naše zadnje mjesto gdje smo stali je bilo kod skakaonice na Planici.
Bogat i zahtijevan izlet smo imali. Po povratku u Kranj nismo puno govorili. Svako je u sebi doživio taj čudesni svijet, prelijepe zelene pašnjake, ogromne snijegom pokrivene Julijske Alpe, očuvane i racionalno iskorištene prirodne ljepote Slovenije. Bio je to prijatno iskorišten dan.
Nismo osjetili umor, imali smo dovoljno vazduha u plućima i dovoljno snage da obiđemo ono što je prije dogovoreno, Srpsko kulturno društvo Petar Kočić iz Kranja. Topao prijem, veselo veče, a mi, koji imamo dvije domovine i poznajemo običaje oba naroda, družeći se zajedno, odlično smo se osjećali.
Mi smo ti, koji gradimo mostove prijateljstva i uspješnog zajedničkog delovanja.
Nismo osjetili umor, imali smo dovoljno vazduha u plućima i dovoljno snage da obiđemo ono što je prije dogovoreno, Srpsko kulturno društvo Petar Kočić iz Kranja. Topao prijem, veselo veče, a mi, koji imamo dvije domovine i poznajemo običaje oba naroda, družeći se zajedno, odlično smo se osjećali.
Mi smo ti, koji gradimo mostove prijateljstva i uspješnog zajedničkog delovanja.
Nataša Kajmaković